Goran Todorović je 2003. ostao u invalidskim kolicima, ali ga to nije sprečilo da učini nove podvige – akrobatsko letenje jedrilicom u Mariboru i let motornim paraglajdingom u tandemu iznad Bleda
Uzlet. Digitalna konzola pokazuje 300, 400, 700, 1.000 metara nadmorske visine – poleteli smo sa aerodroma koji leži na oko 270 metara. Započinjemo plovidbu. Let – levi zaokret, prelet, desni zaokret, uzgon i valjak. Telo mi se lepi za sedište pod snažnim „G” pritiskom. Ali ne marim. Užitak je veći – tako Goran Todorović, poznatiji kao Faca, koji je inače u invalidskim kolicima, opisuje svoj novi podvig – akrobatsko letenje jedrilicom u Mariboru, s pilotom Robertom Hriberšekom.
– Iako sam u Aeroklubu „Saša Mitrović” u Leskovcu leteo s iskusnim pilotom, nastavnikom jedriličarstva, čika Sinišom, bilo je potrebno ponovo pokrenuti reku adrenalina na poseban način. Tražio sam, raspitivao se preko poznanika kako to mogu da uradim i ovde. Ništa nije teško ako si spreman na poraze i padove. Preda mnom vrata, okovana ljudskim zlom, padaju. I ja nastavljam misiju – srebrnim nitima spajam nebo i zemlju. Jedrilica „blanik”, beli labud. Kratak brifing sa ljudima iz Aerokluba Maribor. Ubacuju me u kabinu, dodatno me vezuju oko nogu – navodi Faca.
Ostao je nepokretan 2003. godine u nesreći prilikom 984. padobranskog skoka, kada mu se umrsio glavni padobran. Udario je u zemlju približnom brzinom od 120 kilometara na čas, imao razne prelome, srce mu je prestalo da radi, ali je preživeo. Jaka volja, kako sam kaže, učinila je da ostane živ. Bivši pripadnik 63. padobranske brigade, ovog vikenda ostvario je još jedan san – leteo je i motornim paraglajderom u tandemu s pilotom Draganom Popovom Gidrom iznad Bledskog jezera.
– Posle duže pauze, vođen snovima i dobrom organizacijom, pre svega zahvaljujući mom stalnom pratiocu Zvonimiru Momirskom, koji čvrsto stoji na zemlji, kao s magičnim štitom, uspevam da osetim svaku notu, boju oblaka, zvuk harfe Norni koje na okolnim planinama sede i pletu sudbinu… Snaga mi ne nedostaje. S drevnim mačem u ruci i poemom u međudimenzionalnom svetu, preletom iz srca tame ka svetlosti. Svaka granica se briše, jer ona zapravo postoji samo u umovima ljudi – ističe Faca.
Tokom organizacije ovog podviga, kako kaže, „usijale su se veze”, ali je uspeo da ostvari jedan od svojih snova.
– Polažu me u sedište, sekunde se tope. Ratnik u beloj tunici spušta baklju i pokreće propeler. Ulazimo u svet magičara. Dve ogromne ptice raširenih krila uzdižu barku ka čistom nebu. Ka srcu, ka plamenu koji će sagoreti svaki bol. Uzletom Feniksa, obnavljam san o letu dečaku slomljenih krila. Avantura leta počinje. Život je samo jedan – kaže Todorović.
Pod njima se vijugala bistra reka Soča. U njenom odsjaju kao da se stapaju s klancem, prateći vijugavi tok. Kapljice blistaju. Polja, reke, planine, Bledsko jezero – sve ostaje urezano u sećanju.
Za Facu, svako putovanje je posebno. Odlikovan je u ratu medaljom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti trećeg stepena. Posle povrede, tri puta je od Vojske Srbije dobio specijalne nagrade u okviru izbora za Sportistu godine, kao prvo invalidno lice, a takođe je tri puta nagrađen od Vazduhoplovnog saveza Srbije kao jedini padobranac u invalidskim kolicima.
Izvor: Ivana Banović (Politika)